Rezultati pretraživanja za: ljutiti

  • ljútiti

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ljȗtīm, 3. l. mn. ljȗ, imp. ljúti, aor. ljútih, imperf. ljȗćāh, prid. r. ljútio, prid. t. ljȗćen izazivati čiju ljutnju [~ oca] • ljútiti se povr. biti ljut [Ljutim se na tebe.]; sin. srditi

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga