gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. lȗčīm, 3. l. mn. lȗčē, imp. lúči, aor. lúčih, imperf. lȗčāh, prid. r. lúčio, prid. t. lȗčen〉 1. ispuštati iz sebe tekućinu, sokove i sl. [Žlijezde luče znoj.; ~ mokraću] 2. razlikovati jedno od drugoga [~ dobro od zla]; sin. dijeliti, odvajati • lúčiti se 〈povr.〉 izlaziti iz čega lučenjem [Znoj se luči.]