im. m. 〈G lȗka, L lúku; mn. N lȕkovi, G lȕkōvā〉 1. savitljivi prut napregnut tetivom s pomoću kojega se odapinje strijela [~ i strijela] 2. mat. zakrivljena crta koja spaja dvije točke 3. grad. zaobljeni građevni element koji premošćuje otvor

im. m. 〈G lȕka; mn. N lȕkovi, G lȕkōvā〉 bot. 1. višegodišnja zeljasta povrtnica s podzemnom stabljikom u obliku lukovice 2. okruglasta jestiva lukovica istoimene biljke koja ima kratku stabljiku, zadebljale sočne listove i središnji pup, izvana je obavijena s nekoliko smećkastožutih, bijelih ili ljubičastih suhih listova ◇ bijeli ~ 1. zeljasta povrtna biljka iz porodice ljiljana osobita mirisa; sin. češnjak 2. bijela jestiva lukovica istoimene biljke s više češnjeva koja se upotrebljava i kao začin; sin. češnjak; crveni ~ jestiva kultivirana vrsta luka iz porodice ljiljana, upotrebljava se svjež i kao začin; mladi ~ jestiva povrtnica s bijelom podzemnom stabljikom u obliku lukovice i dugim zelenim perastim listovima ♦ ~ i voda 1. bezvrijedno, krajnje loše 2. jednostavno; ni ~ jeo ni ~ mirisao ne sudjelovati u čemu, nemati veze s čim