gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mimòīđēm, 3. l. mn. mimòīđū, imp. mimoíđi, aor. mimoíđoh, prid. r. mimòišao, prid. t. mimòīđen〉 1. proći iza ili oko čega, proći okolnim putom [~ jezero; ~ kuću; ~ prepreku na putu] 2. pren. dogoditi se bez koga [To te neće ~.] • mimòīći se 〈povr.〉 idući u suprotnim smjerovima proći jedno pokraj drugoga ne dotičući se [Brodovi su se mimoišli.]; vidski paranjak: mimoilaziti