im. m. 〈G mȋra, L míru, I mȋrom〉 1. stanje smirenosti i spokoja; ant. nemir 2. stanje bez rata, nasilja ili sukoba [sklopiti ~ između dviju zemalja]; ant. rat ♦ iz čista mira odjednom, iznenada, bez povoda; ne dati mira komu uznemirivati (mučiti) koga, dosađivati komu; ostaviti (pustiti) koga na miru ne uznemirivati koga, što, ne smetati komu, čemu