im. m. 〈G mjȅsta; mn. N mjȅsta, G mjéstā〉 1. prostor na kojemu se tko ili što nalazi, na koje se što može smjestiti, gdje se što događa [Ima li još mjesta u ormaru?] 2. prostor na kojemu se što događa [~ radnje; ~ zločina] 3. kraj, selo ili grad [~ stalnoga boravka; rodno ~] 4. položaj u redoslijedu [najbolje ~ u razredu; osvojiti prvo ~] ◇ radno ~ mjesto u ustroju kakve tvrtke, ustanove, udruge i sl. na kojemu osoba obavlja djelatnost redovito i za plaću [radno ~ učitelja]; sin. namještenje, posao, zaposlenje ♦ ~ pod suncem prikladan društveni položaj, odgovarajuće mjesto; na mjestu je što umjesno (istinito, opravdano i sl.) je što; na 〈svojemu〉 mjestu 1. častan, pošten, čestit 2. umjestan, opravdan, točan; ostati na mjestu mrtav iznenada umrijeti (poginuti); pomaknuti se s mjesta napredovati, razviti se u pozitivnome pravcu; tapkati na mjestu ne razvijati se, ne napredovati

prij. 〈G〉 označuje da se tko ili što zamjenjuje kime ili čime [Došao je ~ njega.; jesti voće ~ kolača]; sin. namjesto, umjesto