im. pl. t. ž. 〈G mòćī〉 rel. tvarni ostatci svetaca ili mučenika iz njihova zemaljskoga života koje vjernici štuju; sin. (relikvija)

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mògu/mȍgnēm, 3. l. jd. mȍže/mȍgnē, 3. l. mn. mògū/mȍgnū, imp. mȍgni, aor. mògoh, imperf. mȍgāh, prid. r. m. mȍgao, ž. mògla, s. mòglo, mn. mògli〉 1. 〈nesvrš.〉 a. imati snagu, sposobnost, uvjete što učiniti ili izdržati [Mogu nositi teške stvari.; Svi zajedno možemo mnogo napraviti.] b. imati, izražavati neku mogućnost [Mogu i doći ako želite.; Može biti tako kako govoriš.; Može se ovdje dobro živjeti.] c. razg. v. smjeti 2. zast. 〈svrš.〉 〈prez. 1. l. jd. mognem, 3. l. mn. mognu〉 a. izriče predbuduće vrijeme [Kad mogneš, dođi.; Mogneš li doći, bit će nam drago.; Učinit ćemo što mognemo.] b. izriče prošlo vrijeme [Ona se ne mogne više suzdržati.]