im. m. 〈G mrȃka, L mráku〉 stanje bez svjetla; sin. tama, tmina; ant. svjetlo, svjetlost ♦ ~ kao u rogu potpun mrak (tama), mrkla noć; pao je komu ~ na oči izgubio je nadzor nad sobom; progutao je koga ~ netragom je nestao, iščeznuo je u nejasnim okolnostima; tapkati u mraku ne snalaziti se, ne nalaziti rješenja (izlaza), ne pomicati se s mjesta