im. ž. 〈G mȕkē, DL mȕci; mn. N mȕke, G mȗkā〉 1. snaga potrebna da se svlada koja poteškoća, zapreka ili da se obavi koji zadatak; sin. napor, trud 2. osjećaj tegobe, psihičke patnje i bespomoćnosti [ljubavne muke]; sin. jad ♦ bez po muke jednostavno, veoma lako, bez ikakva naprezanja (napora); biti (naći se) na muci (sto muka, mukama) biti (naći se) u neprilici (velikim poteškoćama), suočiti se s teškim kušnjama; imati muke s kim, s čim imati neprilika (velikih problema) s kim, s čim