Rezultati pretraživanja za: načiniti

  • načìniti

    gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàčinīm, 3. l. mn. nàčinē, imp. načìni, aor. načìnih, prid. r. načìnio, prid. t. nàčinjen 1. radeći oblikovati što rukom, alatom ili strojem [~ namještaj; ~ spomenik] 2. prouzročiti što svojim djelovanjem [~ čudo; ~ glupost; ~ zbrku]; sin. oštetiti, pogriješiti, zaprljati 3. učiniti što svojim tijelom [~ grimasu; ~ kolut natrag; ~ nekoliko koraka] 4. prouzročiti da tko ili što postane što drugo [~ od koga poštenoga čovjeka]; sin. napraviti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga