prid. 〈G nábožna; odr. nábožnī, G nábožnōg(a); ž. nábožna, s. nábožno; komp. nabòžnijī〉 1. koji se drži nauka svoje vjere i vjerskih običaja [nabožna žena] 2. 〈odr.〉 koji odražava vjerske ideje i poruke [nabožni spjev; nabožno štivo]; sin. pobožan, ( religiozan)