gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadjàčām, 3. l. mn. nadjàčajū, imp. nadjàčāj, aor. nadjàčah, prid. r. nadjàčao, prid. t. nȁdjačān〉 biti jačim ili nadmoćnijim od koga [~ neprijatelja; ~ protivničku momčad]; sin. nadmašiti; vidski parnjak: nadjačavati