gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdmāšīm, 3. l. mn. nàdmāšē, imp. nadmáši, aor. nadmáših, prid. r. nadmášio, prid. t. nàdmāšen〉 biti jačim ili nadmoćnijim od koga [~ neprijatelja; ~ protivničku momčad]; sin. nadjačati; vidski parnjak: nadmašivati