gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadmàšujēm, 3. l. mn. nadmàšujū, imp. nadmàšūj, aor. nadmašívah, imperf. nadmàšīvāh, prid. r. nadmašívao, prid. t. nadmàšīvān〉 biti jačim ili nadmoćnijim od koga [~ neprijatelja; ~ protivničku momčad]; sin. nadjačavati; vidski parnjak: nadmašiti