gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdvīsīm, 3. l. mn. nàdvīsē, imp. nadvísi, aor. nadvísih, prid. r. nadvísio, prid. t. nàdvīšen〉 1. nadmašiti visinom koga ili što [Neboder je nadvisio kućice.] 2. pren. pokazati više sposobnosti od drugih i pobijediti ili biti bolji u čemu [~ protivnike]; vidski paranjak: nadvisivati