gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagràđujēm, 3. l. mn. nagràđujū, imp. nagràđūj, aor. nagrađívah, imperf. nagràđīvāh, prid. r. nagrađívao, prid. t. nagràđīvān〉 davati, dodjeljivati komu nagrade [Škola nagrađuje dobre učenike.] • nagrađívati (se) 〈prijel.〉 činiti za koga što kako bi ga se pohvalilo ili potaknulo [~ se kolačima; ~ učenike izletom]; vidski paranjak: nagraditi