Rezultati pretraživanja za: nametati

  • nàmetati

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmećēm, 3. l. mn. nàmećū, imp. nàmeći, aor. nàmetah, imperf. nàmetāh, prid. r. nàmetao, prid. t. nàmetān prisiljavati koga da prihvati što protiv svoje volje [~ svoju odluku] • nàmetati se povr. željeti se posebno istaknuti u kakvoj skupini prodornim ponašanjem [~ se svojim znanjem]; vidski paranjak: nametnuti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga