gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmijēnīm, 3. l. mn. nàmijēnē, imp. namijéni, aor. namijénih, prid. r. namijénio, prid. t. nàmijēnjen〉 1. odrediti namjenu i svrhu čega [~ novac obnovi] 2. odrediti koga kao korisnika čega [Knjigu je namijenio djeci.]; vidski paranjak: namjenjivati