namjerávati
gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. namjèrāvām, 3. l. mn. namjerávajū, imp. namjèrāvāj, aor. namjerávah, imperf. namjèrāvāh, prid. r. namjerávao, prid. t. namjèrāvān〉 imati namjeru što učiniti [Sutra namjeravam ići u kino.]; sin. kaniti, misliti