gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nanèsem, 3. l. mn. nanèsū, imp. nanèsi, aor. nȁnijēh/nanèsoh, prid. r. m. nȁnio, ž. nȁnijēla, s. nȁnijēlo, mn. nȁnijēli, prid. t. nanèsen〉 1. donijeti sa sobom ili ostaviti za sobom [Voda je nanijela pijesak.; Vjetar je nanio lišće.] 2. staviti sloj čega na kakvu površinu [~ boju na sliku] 3. prouzročiti ili izazvati kakav, najčešće neželjen, učinak [~ nepravdu; ~ štetu]; vidski paranjak: nanositi