Rezultati pretraživanja za: napiti

  • nàpiti

    gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nȁpijēm, 3. l. mn. nȁpijū, imp. nàpīj, aor. nàpih, prid. r. m. nȁpio, ž. nȁpīla, s. nȁpīlo, mn. nȁpīli, prid. t. napìjen dati komu ili nagovoriti koga da pije alkoholno piće do stanja pijanstva; sin. opiti • nàpiti se povr. 1. popiti tekućine u dovoljnoj ili velikoj mjeri [~ se vode] 2. zadovoljiti žeđ [Napio sam se.] 3. postati pijanim; sin. opiti se v. pod opiti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga