gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàplātīm, 3. l. mn. nàplātē, imp. napláti, aor. naplátih, prid. r. naplátio, prid. t. nàplāćen〉 uzeti novac za prodanu robu ili učinjene usluge [~ boravišnu pristojbu; ~ kaznu; ~ porez; ~ robu]; sin. ubrati pren., razg.; vidski parnjak: naplaćivati