Rezultati pretraživanja za: napredovati

  • nàpredovati

    gl. dvov. neprijel. prez. 1. l. jd. nàpredujēm, 3. l. mn. nàpredujū, imp. nàpredūj, aor. nàpredovah, imperf. nàpredovāh, prid. r. nàpredovao 1. doći/dolaziti na bolji, viši položaj ili u više zvanje [Polako je napredovao na poslu.]; ant. nazadovati 2. postići/postizati uspjeh ili napredak u kakvoj djelatnosti [~ u znanosti; ~ u školi; ~ u životu]; ant. nazadovati 3. dosegnuti/dosezati viši stupanj u razvoju [Djeca napreduju.] 4. nesvrš. kretati se ili pomicati se naprijed [Napredovali smo 10 km na sat.] 5. nesvrš. osvajati neprijateljsko područje u ratu ili bitci [Turci napreduju.]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga