gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàprīčām, 3. l. mn. napríčajū, imp. nàprīčāj, aor. napríčah, prid. r. napríčao, prid. t. nàprīčān〉 1. usmeno iznijeti obilje sadržaja [~ unucima mnogo priča]; sin. napripovijedati 2. izgovoriti ono što je očito izmišljeno, lažno ili nevjerojatno [Napričao mi je štošta o svojemu životu.]; sin. napripovijedati • napríčati se 〈povr.〉 razg. v. napripovijedati se pod napripovijedati