gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. napripòvijēdām, 3. l. mn. napripovijédajū, imp. napripòvijēdāj, aor. napripovijédah, prid. r. napripovijédao, prid. t. napripòvijēdān〉 1. usmeno iznijeti obilje sadržaja [~ unucima mnogo priča]; sin. napričati 2. izgovoriti ono što je očito izmišljeno, lažno ili nevjerojatno [Napripovijedao mi je štošta o svojemu životu.]; sin. napričati • napripovijédati se 〈povr.〉 mnogo i dugo pripovijedati, zasititi se pripovijedanja [~ se u autobusu]; sin. napričati se razg. v. pod napričati