gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpustīm, 3. l. mn. nàpustē, imp. napùsti, aor. napùstih, prid. r. napùstio, prid. t. nàpušten〉 otići i ne biti više s kim [~ djevojku; ~ muža]; sin. ostaviti; vidski parnjak: napuštati