gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàslovīm, 3. l. mn. nàslovē, imp. naslòvi, aor. naslòvih, prid. r. naslòvio, prid. t. nàslovljen〉 1. uputiti na koju adresu [~ pismo] 2. dati čemu naslov [~ priručnik]; Vidski parnjaci: naslovljavati, naslovljivati