naslućívati
gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naslùćujēm, 3. l. mn. naslùćujū, imp. naslùćūj, aor. naslućívah, imperf. naslùćīvāh, prid. r. naslućívao, prid. t. naslùćīvān〉 nejasno što predviđati, nejasno shvaćati značenje čega [~ problem]; sin. nazirati pren., slutiti; vidski parnjak: naslutiti