gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàučīm, 3. l. mn. nàučē, imp. naùči, aor. naùčih, prid. r. naùčio, prid. t. nàučen〉 1. učeći doznati, steći znanje, vještinu ili iskustvo [~ čitati; ~ engleski; ~ voziti] 2. prenijeti komu svoje znanje, vještinu ili iskustvo [~ đake čitati] 3. učiniti da komu što postane navikom [~ dijete da svaku večer pere zube]; sin. naviknuti, priviknuti; ant. odučiti, odviknuti • naùčiti se 〈povr.〉 steći naviku; sin. naviknuti se v. pod naviknuti, priviknuti se v. pod priviknuti; ant. odučiti se v. pod odučiti, odviknuti se v. pod odviknuti