gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàvālīm, 3. l. mn. nàvālē, imp. naváli, aor. naválih, prid. r. naválio, prid. t. nàvāljen〉 1. 〈prijel.〉 staviti što teško preko čega [~ ploču na grob] 2. 〈neprijel.〉 a. obrušiti se na koga fizički ili riječima [Navalili su na njega.] b. krenuti u navalu [~ na neprijatelja; ~ na gol] c. pren. krenuti, doći u gomili [~ na rasprodaju; ~ sa svih strana]; sin. nahrupiti, nagrnuti d. pren. odlučno od koga što zatražiti ili koga što zamoliti [Navalili su na učitelja da ih vodi na izlet.]; vidski paranjak: navaljivati