Rezultati pretraživanja za: navaljivati

  • navaljívati

    gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. navàljujēm, 3. l. mn. navàljujū, imp. navàljūj, aor. navaljívah, imperf. navàljīvāh, prid. r. navaljívao, prid. t. navàljīvān 1. prijel. stavljati što teško preko čega [~ ploče na grobove] 2. neprijel. a. obrušavati se na koga fizički ili riječima [Navaljivali su na njega.] b. voditi navalu [~ na neprijatelja; ~ na gol] c. kretati, dolaziti u gomili [~ sa svih strana]; sin. nagrtati, nahrupljivati d. pren. odlučno od koga što tražiti ili koga što moliti [Navaljivali su na učitelja da ih vodi na izlet.]; vidski paranjak: navaliti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga