gl. svrš. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàznāčīm, 3. l. mn. nàznāčē, imp. naznáči, aor. naznáčih, prid. r. naznáčio, prid. t. nàznāčen〉 kratko, bez pojedinosti ili neizravno što najaviti ili na što upozoriti [~ opasnost]; Vidski parnjaci: naznačavati, naznačivati