im. s. 〈G nȅba; mn. N nȅba/nebèsa, G nȇbā/nebésā〉 1. atmosfera i svemirski prostor koji se sa Zemlje vidi kao svod 2. u vjerovanju nekih religija zamišljeno mjesto na kojemu prebivaju Bog, anđeli i oni koji su zaslužili vječni život i zajedništvo s Bogom [otići u ~] ♦ biti u devetome (sedmome) nebu biti ushićen (oduševljen); dizati (uzdizati itd.) u nebesa koga, što pretjerano hvaliti koga, što, oduševljavati se kime, čime; razlikuju se kao ~ i zemlja nisu nimalo slični, potpuno se razlikuju; ~ se otvorilo pada jaka kiša; dignuti se (vinuti se) nebu pod oblake dignuti se jako visoko (na veliku visinu); nije palo s neba 〈komu〉 što dobio je što uz poteškoće (uz veliki napor); ni na nebu ni na zemlji na neodređenome mjestu, u neodređenoj situaciji; plav kao ~ svijetloplave boje; pod vedrim nebom vani, na otvorenom; prevrnuti 〈i〉 ~ i zemlju pokušati sve da bi se što postiglo; s neba pa u rebra neočekivano, iznenada, odjednom