prid. 〈G nȅizbjēžna; odr. nȅizbjēžnī, G nȅizbjēžnōg(a); ž. nȅizbjēžna, s. nȅizbjēžno; komp. neizbjèžnijī〉 koji se ne može izbjeći [~ susret; neizbježna pogreška]; sin. (neumitan)