prid. 〈G nȅpotpuna; odr. nȅpotpunī, G nȅpotpunōg(a); ž. nȅpotpuna, s. nȅpotpuno〉 1. koji nema sastavnice koje ga čine cjelinom [~ opis; nepotpuna usluga]; sin. necjelovit; ant. cjelovit 2. koji je nedovršen, kojemu nedostaje koji dio [~ tekst]; sin. krnj, necjelovit; ant. cjelovit 3. koji nema mnoge poželjne duhovne osobine [nepotpuna osoba]; sin. necjelovit; ant. cjelovit 4. koji je čime ograničen [živjeti u nepotpunoj slobodi]; ant. pun; ant. potpun