im. ž. 〈G neuravnòtēženosti, I neuravnòtēženošću/neuravnòtēženosti〉 1. svojstvo onoga u čemu dijelovi nisu u skladnome odnosu 2. osobina onoga koji je krhkoga psihičkog ustroja; sin. (labilnost), nestabilnost; ant. stabilnost; ant. uravnoteženost