prid. 〈G nȅutješna; odr. nȅutješnī, G nȅutješnōg(a); ž. nȅutješna, s. nȅutješno〉 1. kojega se ne može utješiti [~ udovac] 2. koji je posljedica velike žalosti, koji je posljedica toga što se koga ne može utješiti [~ plač]; sin. neutješiv, neutješljiv