gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òštetīm, 3. l. mn. òštetē, imp. òšteti, aor. òštetih, prid. r. òštetio, prid. t. òštećen〉 1. činiti da što više nije cijelo ili u stanju u kojemu bi trebalo biti [~ auto; ~ zid] 2. nanijeti štetu komu [~ obitelj]; vidski paranjak: oštećivati