gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ožàlostīm, 3. l. mn. ožàlostē, imp. ožalòsti, aor. ožalòstih, prid. r. ožalòstio, prid. t. ožàlošćen〉 poet. učiniti koga žalosnim ili izazvati u kome žalost [Ožalostila me njegova priča.] • ožalòstiti se 〈povr.〉 postati žalosnim; sin. rastužiti, ražalostiti; ant. obradovati, razveseliti, usrećiti