gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obàsjām, 3. l. mn. obàsjajū, imp. obàsjāj, aor. obàsjah, prid. r. obàsjao, prid. t. ȍbasjān〉 1. izložiti svjetlu, ispuniti svjetlom [~ sobu; ~ ulicu]; sin. osvijetliti 2. osvijetliti što velikim sjajem (o suncu) [Sunce je obasjalo vrhove planine.] • obàsjati se 〈povr.〉 pren. odraziti (o kakvu dobrom osjećaju) [Lice se obasjalo radošću.]; vidski paranjak: obasjavati