gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obèzglāvīm, 3. l. mn. obèzglāvē, imp. obezglávi, aor. obezglávih, prid. r. obezglávio, prid. t. obèzglāvljen〉 1. odsjeći komu glavu 2. pren. a. učiniti da tko ostane bez vođe ili starješine [~ vojsku; ~ stranku] b. jako uzrujati koga, učiniti da tko izgubi moć staložena razmišljanja i odlučivanja [Obezglavili su ga proturječnim savjetima.] • obezgláviti se 〈povr.〉 pren. jako se uzrujati i izgubiti moć staložena razmišljanja i odlučivanja [~ se od straha]; vidski paranjak: obezglavljivati