gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obìlježīm, 3. l. mn. obìlježē, imp. obìlježi, aor. obìlježih, prid. r. obìlježio, prid. t. obìlježen〉 1. staviti znak po kojemu se može što prepoznati ili zaključiti [~ početni položaj; ~ stranicu]; sin. označiti 2. pren. proslaviti kakav događaj [~ Dan domovinske zahvalnosti]; Vidski parnjaci: obilježavati, obilježivati