Rezultati pretraživanja za: obilovati

  • òbilovati

    gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òbilujēm, 3. l. mn. òbilujū, imp. òbilūj, aor. òbilovah, imperf. òbilovāh, prid. r. òbilovao imati čega u obilju, biti bogat čime [Jadransko more obiluje ribom.]; sin. vrvjeti pren.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga