im. ž. 〈G obítelji, I obítelju/obítelji; mn. N obítelji, G obíteljī〉 1. zajednica najbližih srodnika koji zajedno žive, temeljna ljudska zajednica [članovi obitelji; uža ~; šira ~]; sin. familija razg. 2. pren. ljudi koji zajedno žive ili su povezani krvnim srodstvom [biti iz poštene obitelji]; sin. kuća