Rezultati pretraživanja za: obletjeti

  • oblètjeti

    gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. òbletīm, 3. l. mn. òbletē, imp. oblèti, aor. oblètjeh, prid. r. m. oblètio, ž. oblètjela, s. oblètjelo, mn. oblètjeli, prid. t. òblećen 1. neprijel. leteći obići oko čega [~ kuću; ~ oko drveta; ~ toranj] 2. prijel. pren., razg. brzo se krećući posjetiti više mjesta [~ prodavaonice]; vidski paranjak: oblijetati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga