im. m. 〈G ȍbrūča; mn. N ȍbrūči, G ȍbrūčā〉 1. uzak predmet kružnoga oblika kroz koji se što provlači, kojim se što uokviruje ili spaja [~ na bačvi]; sin. alka, kolut, prsten 2. okruženje oko neprijatelja [probiti se iz obruča] ♦ steže se (stegnuo se) ~ pritišće se; nadvija se (nadvila se) opasnost