gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obùstavīm, 3. l. mn. obùstavē, imp. obùstavi, aor. obùstavih, prid. r. obùstavio, prid. t. obùstavljen〉 zaustaviti kakvu radnju, stanje ili zbivanje [~ bolovanje; ~ rad]; sin. prekinuti; vidski parnjak: obustavljati