gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdbījām, 3. l. mn. odbíjajū, imp. òdbījāj, aor. odbíjah, imperf. òdbījāh, prid. r. odbíjao, prid. t. òdbījān〉 1. ne prihvaćati što [~ mogućnost razgovora; ~ prijedloge]; sin. odbacivati, otklanjati 2. udarcima lomiti, odvajati koji dio od cjeline [~ kamen iz stijene] 3. uzimati što iz veće cjeline [~ od plaće] 4. glasnim kucanjem označivati određeno vrijeme [Odbija ponoć.] • odbíjati se 〈povr.〉 1. naglo se odvajati od podloge [Lopta se odbija od zida.]; sin. odskakati, odskakivati 2. odašiljati svjetlosne zrake od čega [Svjetlo se odbija od stakla.]; vidski paranjak: odbiti