gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍdbijēm, 3. l. mn. ȍdbijū, imp. òdbīj, aor. òdbih, prid. r. òdbio, prid. t. odbìjen〉 1. ne prihvatiti što [~ mogućnost razgovora; ~ prijedlog]; sin. odbaciti, otkloniti 2. udarcem odlomiti, odvojiti koji dio od cjeline [~ kamen iz stijene] 3. uzeti što iz veće cjeline [~ od plaće] 4. glasnim kucanjem označiti određeno vrijeme [Odbila je ponoć.] • òdbiti se 〈povr.〉 1. naglo se odvojiti od podloge [Lopta se odbila od zida.]; sin. odskočiti 2. odaslati svjetlosne zrake od čega [Svjetlo se odbilo od stakla.]; vidski paranjak: odbijati