òdmoći
gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdmognēm, 3. l. mn. òdmognū, imp. odmòzi/òdmogni, aor. odmògoh, prid. r. òdmogao, pril. p. òdmogāvši〉 omesti koga u kakvu radu, nanijeti štetu komu u obavljanju kakva posla [~ djetetu u učenju]; ant. pomoći; vidski parnjak: odmagati